Pjesme koje nam je darovao pjesnik Zvonimir Le?ic svojom drugom zbirkom "Pejza?, ljubav, duh" govore nekim svojim posebnim jezikom kao kad je jedan svetac pricao s pticama, tako da se i ove pjesme citaju posebnom pa?njom i posebnim osjecajem, te ovaj pjesnik govori du?om, a ne obicnim razgovorom i razigran je kao dijete, da bi vec u sljedecoj pjesmi ozbiljno progovorio o ljubavi, sreci, tuzi, Bogu, napu?tenosti. Dok sam citala Pjesnikove pjesme, moram priznati kako su me najvi?e dotaknuli njegovi duhovni stihovi koji su toliko

ozbiljni istkani Pred na?e oci, da sam jednostavno u sebi poklonila posebnu pozornost toj poeziji. Pjesnik se obraca svakome od nas, on nas svakog zove i Pjesnik je svakome od nas prijatelj. On je jedna bezazlena du?a koja radost ?ivota nalazi se u pjesmi, glazbi, umjetnosti , to je osoba koja ce nas iznenadivati ​​svojim ?aljivim, ali vrlo ozbiljnim stihovima

. Pjesnik vjeruje i ono cemu zahvaljuje za svaku minutu svog ?ivota koja polako tece, za ovaj sat ?ivota koji polako prolazi, za ovaj dan ?to je do?ao i odlazi, za ovo ljeto koje je sada ovdje i vi?e kao takvo nikad nece biti, jer ce doci drugacije ljeto, drugaciji ce i on biti i vjeruje, da je poezija sjajna zvijezda ?to na nebu sja.